Izlet sa Krležom u sretnije krajeve

Krleža je uspio u svojim nakanama da opiše čovjeka u svoj svojoj brutalnosti i ljepoti i da nam u naslijeđe ostavi iznimno bogat pisani repertoar. Ova će predstava sigurno doprinijeti novom iščitavanju Krležina djela koje se danas, nepravedno, gubi u provali primitivizma i nacionalizma. A ono što je jedino sigurno, prema Krleži, jeste da će ljudi otputovati iz ovoga života u sretnije krajeve, kao ptice selice!

Miroslav Krleža, Izlet u Rusiju
Redatelj: Jovan Ćirilov
Dramatizacija: Miroslav Belović
Uloge: Damjan Kecojević, Milutin Milošević, Cvijeta Mesić, Vladimir Aleksić, Marko Janketić, Boris Bakal
Centar za kulturnu dekontaminaciju, NPS/Rizik
Uz ime Miroslava Krleže vezana su različita i mistična tumačenja, znakovita koliko i Krležina djela, i često zlorabljena u  maglama balkanske povijesti. Ipak, ono što je nesumljivo vezano za ime ovoga pisca jeste činjenica da je Miroslav Krleža obilježio XX stoljeće južnoslavenskoga prostora, a i šire, nudeći različita tumačenja i duboka promišljanja o  balkanskoj ‘pijanoj krčmi’ ili Europi koja je ‘izazovna kao kakav velegradski izlog pun raznovrsnog i skupocenog besmisla’. Krleža se u balkanskoj krčmi istaknuo svojim dubokim i promišljenim izrazom, često polemizirajući sa neistomišljenicima, braneći one koje je smatrao da su nepravedno gonjeni, putujući i doneseći svoje impresije, rušeći postojeće tabue i malograđanske stavove i uvijek izazivajući pozornost. O njegovim političkim esejima puno se raspravljalo. No, Krleža je uspjevao ostati doslijedan svojem djelu, ne ideologiji, sa intelektualnim opreznim i promišljenim stavom o važnim pitanjima.
Predrag Matvejević o Krleži je napisao: ”Njegovo djelo seže u povijest i sažima gotovo svu našu povijest. Njegova je pojava bila neočekivana i iznenađujuća. U času kad je stupio na scenu, izgledali su nužnijim strpljiva gradnja i učvrscenje lomnih tradicija negoli osporavanje i pobuna koju je najavio.”
Pokazalo se danas da su Krležina djela neizostavno važna, suvremena i potrebna. Nedavno su u Zagrebu, u povodu 30. godišnjice smrti Miroslava Krleže, štampana dva dragocjena djela velikog pisca. U pitanju su knjige leksikografa Josipa Šentije S Krležom, poslije ’71, s podnaslovom Zapisi iz leksikografskoga rokovnika(Školska knjiga 2011) i prošireno i dopunjeno izdanje Predraga Matvejevića Razgovori s Krležom s posebnim medijskim proširenjem – CD-om sa snimkom njihovih razgovora. U Beogradu se istodobno štampa nekoliko Krležinih proznih djela, dok je ovogodišnji Festival jednog pisca posvjećen upravo Krleži.
I u teatru Krleža dobiva zasluženo mjesto. Nakon serije regionalnih Glembajevih, postavka komada Izlet u Rusiju redatelja Jovana Ćirolova, kao fragmentarne ekspresije piščevih putovanja  u Rusijujoš jedan je inovativan i tragalački pokušaj povratka Krleži. Ne treba naglašavati, već poznatu činjenicu, da je Krleža uklonjen iz školskih programa; njegovo se djelo prešućuje kao nepotrebno ili se marginalizira kao nedovoljno ‘srpsko’ ili ‘hrvatsko’, a istodobno njegova su pitanja aktualna sada, bez imalo pretjerivanja. Kako bi to napisao  Krleža, točno i precizno, da živimo pod prokletim i teškim teretom starinskih šema, otrcanih predodžbi, krivotvorenih slika o stvarnosti.
Putopisna knjiga Izlet u Rusiju objavljena 1926. u Zagrebu nakon Krležina povratka iz Rusije književno je inspirativna, koliko i dramski napeta. Ona nije samo zbirka putopisnih slika jednog putnika već i znakovito svjedočanstvo o Rusiji nakon Prvog svjetskog rata; analiza stanja bez imalo patetike i prenaglašavanja. U tom smislu Krležin Izlet u Rusiji dramski je vrlo atraktivan tekst. U njemu su pored putopisnih i umjetničkih impresija opisane i sudbine aristokratskih plemića, negdje tamo na hladnom istoku.

Krležina pitanja i odgovori
Predstava Izlet u Rusiju izvedena u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju važan je uput za istraživanje Krleže. U uvodnome dijelu, koji se odigrava na otvorenom, Krleža (Milutin Milošević) odgovara na pitanja gospodina Vu-San-Peja (Boris Bakal) izrekavši u samo nekoliko trenutaka brojne polemičke i povijesne ‘istine’ i to, prije svega, kako bi se gospodinu objasnio geografski položaj naše zemlje između Beča i Carigrada. Iz njihovih se dijaloga da zaključiti Krležina nepripadnost i neodređenost spram grubih granica, teza i antiteza, koje, prema njegovim riječima, čine sintezu. Sinteza je Jugoslavija.
U prvom se dijelu predstave gledatelj vrlo pažljivo, u isto vrijeme i invazivno, uvodi u Krležine dvojbe. O tome piše i sam Krleža: ”Uvek mi je neugodno, zapitaju li me koje sam narodnosti. Jer doista! Koje sam ja zapravo narodnosti?” U pokušajima da gospodinu Vu-San-Peju objasni Balkan on ističe brojna pitanja koja se na ovim prostorima riješavaju čak i nasilno. Tako možemo čuti Krležina razmatranja o religiji koja na ovim prostorima razdvaja ljude, o jeziku koji je sličan ali opet nerazumljiv svima, proturečnom tumačenju povijesti…
O Lenjinu i kazalištu
Predstava Izlet u Rusiju, nakon uvodnog dijela u prirodi, nastavlja se na sceni koja poprima izgled ruskog aristokratskog salona. Glumci, pred gledateljima koji ulaze u salu, uvježbavaju svoj nastup u osmišljenoj koreografiji (scenski pokret potpisuje Marija Janković). Nakon toga, oblače svoje kostime i sami postavljaju scenografiju (na podu crveni tepih, sa desne strane stol i portet barunice, sa lijeve strane klavir). Radnja se događa u kući bivšeg admirala Sergeja Mihailoviča Vrubelja, čiji karakter Krleža podrobno opisuje u svojem djelu. U razgovoru pored admirala Vrubelja (Damjan Kecojević) i Krleže (Milutin Milošević) učestvuju i Karl Difenbah (Vladimir Aleksić), generalni direktor eksportne kuće i njegov tajnik i budući zet Fridrih (Marko Janketić).
Admiral je nezadovoljan čovjek, ogorčen na svoju zemlju koja mu je, kako tvrdi, ustrijelila suprugu Ljudmilu i to iz perverziteta. Krleža pak admiralu stavlja do znanja dase nalazi u zabludi te da mu ni u emigraciji ne bi bilo bolje. ”A bilo bi potrebno, da se vi negde stvarno odredite spram čitavog tog kompleksa životnog, da se pomirite sa stvrnošću…” Krleža, pomalo sputano, podržava i Lenjina za kojeg njegovi sugovornici drže da je postao kultom koji obilježava svakodnevni život. Iako je Lenjina posebice cijenio i o njemu afirmativno pisao, o ovom se pitanju  u predstavi Krleža ne izjašnjava. On je u ruskom salonu predstavljen više kao mudrac koji sluša, pravi grimase, šeta i izriče važne stavove o novoj revoluciji.
Iz takvog stava redatelj Jovan Ćirilov uspio je naglasiti umjetničku crtu Krležine političnosti; onu sa kojom ulazi u Rusiju. ”Više od statistike, mene su na tom putu interesirali ljudi, ljudski odnosi, gibanja, pokreti, rasvete, dimenzije, klima. Ja sam gledao ruske crkve – i dopustite mi da budem sentimentalan – slušao šum vetra u borovini i mislio o kulturnim problemima više, nego o statitistikama.”
O kulturnim pitanjima Krleža se izjašnjava analizirajući  teatar i slikarstvo. Ističući maestralnost  Mejerholda u odnosu na Stanislavskog analizira stanje u ruskom teatru. Revoluciji koja zahvata Rusiju zahvaljuje što je teatar postao otvoren za sve, i što je postao masovna slikovnica. Gledatelj iz ovih Krležinih stavova može uočiti tu umjetničku prevagu u Krležinom izrazu; teatar i slikarstvo opisuje sa vidljivom zanešenošću i blagim zadovoljstvom.
Redateljski pronicljivo, glumački odgovorno
Tijekom predstave više se puta događaju ‘otvorene’  scenske probe. Naime, glumci počesto ponavljaju svoje radnje, zastaju, konzultiraju se, komuniciraju sa publikom i to se može opravdati kao neosporno važan element ove predstave. Takva otvorenost, gotovo prisnost, daje gledatelju posebno i važno mjesto u toj predstavi. Režija Jovana Ćirilova,maštovita i senzificirana, doprinosi posebnoj vrsti prisnosti sa Krležinim jezikom, stavom, radnjom. Otvarajući se u potpunosti pred gledateljem ova se redateljska koncepcija čini vrlo uspješnom; pored približavanja epohe Krležina Izleta u Rusiju dobivamo i snažno osjenčene karaktere, koji ekspletivno dopunjuju ponuđeni koncept autora ove izvedbe.
Glumci, krležijanski ozbiljni, eksplorativni u svojim scenskim pojavama, vrlo nijansirano i maštovito donose svoje uloge. Milutin Milošević u ulozi Krleže stvara upečatljiv i intelektualan lik, Damjan Kecojević vrlo izražajno donosi ulogu admirala Vrubelja, Vladimir Aleksić u svom izrazu posebice ističe komične elemente svoje uloge, dok Marko Janketić i Boris Bakal  izražajno i snažno ocrtavaju svoje scenske karaktere.Cvijeta Mesić, u ulozi barunice Ljudmile, iako se pojavljuje u posljednjem dijelu predstave kao deux ex machinarazrešavajući situaciju,  daje posebno ferventan ton cijeloj predstavi. Ona donosi lik barunice, i komično i tragično, hrabro i plašljivo, zanosno i napadno. Cvijeta Mesić svojom ulogom obilježa ovu predstavu i ostvaruje rijetko viđenu glumačku izražajnost.
Predstava Izlet u Rusiju fascinantna je predstava o  čovjeku. Krleža je uspio u svojim nakanama da opiše čovjeka u svoj svojoj brutalnosti i ljepoti i da nam u naslijeđe ostavi iznimno bogat pisani repertoar. Ova će predstava sigurno doprinijeti novom iščitavanju Krležina djela koje se danas, nepravedno, gubi u provali primitivizma i nacionalizma. A ono što je jedino sigurno, prema Krleži, jeste da će ljudi otputovati iz ovoga života u sretnije krajeve, kao ptice selice!